Svojim članovima, suradnicima i ostalim prijateljima želimo sretan i blagoslovljen Uskrs!

Ogranak Matice hrvatske u Zadru

Uz Dane hrvatskoga jezika, Ogranak Matice hrvatske u Zadru u suradnji sa Županijskim stručnim vijećem nastavnika hrvatskoga jezika  26. ožujka priredio je  predavanje prof. dr. sc. Stjepana Krasića, hrvatskog povjesničara i
dominikanca: Hrvatski jezik u svjetlu najnovijih otkrića u vatikanskom arhivu. Predavanje se održalo u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević. Program je vodila profesorica Drinka Dujmović, a na početku je prisutne pozdravio dr. sc. Radomir Jurić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru  prisjetivši se Krasićeva gostovanja  u Matici hrvatskoj prije 45 godina, na Tribini tadašnjeg Povijesnog društva, čiji je bio voditelj. Prof. Krasić svoj  rad u Rimu opisao je idejom u Vječnom Gradu tražiti hrvatske tragove. Konačni rezultati  rada  došli su nakon dugotrajnih, upornih i sustavnih istraživanja.  Istaknuo je važnost  našega materinskog hrvatskoga jezika koji nas ujedinjuje, po kojem se raspoznajemo,  o jeziku ovisi naša sudbina, da smo izgubili svoj jezik,  nikada se ne bismo ujedinili. Citirao je književnika Frana Kurelca koji je rekao da je najlakši način da se uništi jedan narod,  zabrana njegova jezika. Toga su itekako bile svjesne sve strane vlasti u našoj zemlji tijekom povijesti,  nijedna nije blagonaklono gledala na korištenje hrvatskoga jezika. Naišao je na dokumente u kojima piše kako je mletačka vlast u Tkonu na Pašmanu uništavala dokumente na hrvatskom jeziku i kažnjavala  plemstvo nakon što na druge administrativne načine nije uspjela odvratiti narod od  upotrebe hrvatskoga jezika.

Opći crkveni sabor u Tridentu (1545–1563) bio je  obrana od širenja reformacije, ali i turske invazije. To je uključivalo i  približavanju Istočnoj crkvi dotad još nezahvaćenoj  reformacijom, kao i pojačano kulturno te vjersko uzdizanje naroda. Narodu se moglo približiti kroz njemu razumljiv narodni jezik koji se počeo užurbano normirati. Vladalo je rašireno uvjerenje da svi slavenski narodi govore istim jezikom i da se narod do naroda razlikuje samo  dijalektalno. Tako su pape zaključili da je dovoljno izabrati samo jedan “slavenski dijalekt” na kojem će se tiskati knjige. Papa Klement VIII naložio je isusovcima da po Europi istraže koji bi jezik mogao biti najpogodniji. Mađarska akademija znanosti i umjetnosti u Budimpešti je 1943. objavila odgovore dvojice uglednih isusovaca; slovačkoga isusovca Teofila Kristeka (1561–1622)  koji je  napisao  da bi to trebao biti hrvatski (lingua croatica). Između ostaloga on je napisao:  on je „majka i korijen“ ostalih slavenskih jezika;  njegov je izgovor „najljepši i najslađi“, bez hijata i tvrdih suglasnika; najbliži je svojemu staroslavenskom uzoru i ima najbogatiju kulturnu prošlost.  Drugi je odgovor španjolskoga isusovca Alfonsa Carilla (1553–1618) koji navodi : Posavjetovao sam se s mnogim stručnjacima i vidim da je hrvatski jezik prikladniji od drugih narječja da se pomogne narodima Istoka. 1599. hrvatski se jezik  počeo predavati na sveučilišnoj razini u Rimu te kao obvezni predmet u nizu europskih sveučilišta, između ostalih na Oxfordu,  Parizu,  Bologni i Padovi. Troškove  učenja hrvatskog jezika snosile su same zemlje, kraljevine u kojima se učio, a njegovo je učenje bilo strogi uvjet za sva akademska napredovanja.  U tom smislu ističe gramatiku Bartola Kašića, prvi i vrlo uspješan pokušaj normiranja hrvatskoga jezika.  Profesor Krasić istaknuo je važnost  institucije Matice hrvatske u  vrednovanju njegovih otkrića o međunarodnom statusu hrvatskoga jezika u 16. i 17. stoljeću. 

Odjel za talijanistiku Sveučilišta u Zadru i Ogranak Matice hrvatske u Zadru na Sveučilištu u Zadru  priredili su  24. ožujka Susret s književnikom i prevoditeljem Silvijem Ferrarijem. U programu  su sudjelovali: izv. dr. sc. Ana Bukvić, pročelnica Odjela, prof. dr. sc. Nedjeljka Balić Nižić,  Miljenko Dujela, redatelj, novinar, putopisac i humanitarac te  Silvio Ferrari, talijanski slavist, prevodilac i književnik. Književne tekstove i prijevode čitale su studentice odjela za talijanistiku. Na početku susreta pročelnica Bukvić  naglasila je kako je Ferrari,  rođen u Zadru 1942. godine,  kroz svoj prevodilački i književni rad snažno povezao dvije jadranske obale. Rano djetinjstvo proveo je u Salima na Dugom otoku, a 1948. se, s obitelji, preselio u Camogli kraj Genove, rodno mjesto svoga pokojnoga oca, gdje je završio osnovnu školu. Studirao je u Genovi talijansku književnost, radio kao srednjoškolski profesor književnosti i povijesti umjetnosti i djelovao u komunalnoj upravi Genove.  Upoznavši dobro hrvatsku i južnoslavenske kulture, odlučio je osamdesetih  godina prošloga stoljeća djelovati na posredovanju u talijanskoj sredini.  Posebno ga je privukla figura Miroslava Krleže, pisca dotad jedva poznata i prevođena na talijanski, zbog njegove nedogmatičnosti u povijesnim “sukobima na ljevici” i originalnog shvaćanja književnog angažmana. Započeo je s prijevodom Hrvatskoga boga Marsa, 1982. godine, nastavio s romanom Povratak Filipa Latinovicza (1983.) te zaokružio to uvodno predstavljanje s Na rubu pameti (1984.). U sljedećim razdobljima objavio je prijevode Podravskih motiva, drame Gospoda Glembajevi i Michelangelo. Kruna je rada prijevod Balada Petrice Kerempuha (2007.). U međuvremenu je, osim Krležinih tekstova, preveo Berenikinu kosu Nedjeljka Fabrija, Rustichello i Kratki izlet Antuna Šoljana te Mediteranski brevijar Predraga Matvejevića. Osim hrvatskih književnika preveo je i niz knjiga srpskih i bosanskih pisaca, primjerice Danila Kiša, Mirka Kovača, Davida Albaharija, Abdulaha Sidrana i Izeta Sarajlića. O većini prevođenih autora napisao je pogovore i studije i zalagao se u javnosti za njihovo djelo. Svjedočeći o susretima s Krležom, započeo je vlastitu autorsku spisateljsku djelatnost.  Svoju obiteljsku sagu ocrtao je u knjigama Što radi Raffaellino de Garbo u Lionu, (1986.), Kugina kuća (1998.) i Sedam Hrvata s Dugoga otoka (2002.), koja je u cijelosti prevedena i izdana na hrvatskome. Za dopisnog člana HAZU izabran je 2018. godine. U svom je emotivnom obraćanju okupljenima  Ferrari priznao kako su mu  u najranijim sjećanjima, koja su ga jako obogatila, ostali stara kuća Radulićeva u Salima, stara murva u Salima, ribarenje, riječi pjesme Rajska Djevo, Kraljice Hrvata… Priznao je kako je veliki poticaj njegovom radu dala rođakinja Ksenija Radulić, poznata zadarska povjesničarka umjetnosti i konzervatorica.  Osobito je nakon njene prerane smrti osjetio potrebu da govori i piše. Prijevod Šenoine Kugine kuće objavio je kao sedamnaestogodišnjak u srednjoškolskom časopisu. Predstavio je svoju osobnu korespondenciju s Krležom, koja se razvijala  kako se razvijalo i njegovo prevođenje Krležinih djela,  govorio je o bogatoj suradnji i prijateljstvu  s Tonkom Maroevićem.  O utjecaju Silvija Ferrarija na širenje istine u Domovinskom ratu iz osobnog je iskustava govorio Miljenko Dujela, dugogodišnji režiser na talijanskoj televiziji Rai. Njegov je rad pratila mala izdavačka kuća Hefti iz Milana koju je vodila Hrvatica Snježana Hefti. Profesorica Balić istaknula je Ferrarijev doprinos u promicanju hrvatske književne baštine koji je, kako je zaključeno, veći od svih ostalih talijanskih slavista zajedno.

Uz Dane hrvatskoga jezika, Ogranak Matice hrvatske u Zadru u suradnji sa Županijskim stručnim vijećem nastavnika hrvatskoga jezika   priređuje predavanje prof. dr. sc. Stjepana Krasića,

hrvatskog povjesničara i dominikanca:  Hrvatski jezik u svjetlu najnovijih otkrića u vatikanskom arhivu.

Predavanje će se održati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević, na adresi Trg svete Stošije 2, Zadar,  u četvrtak 26. ožujka 2026., s početkom u  18:00.

Radujemo se Vašem dolasku!

Odjel za talijanistiku Sveučilišta u Zadru

i

Ogranak Matice hrvatske u Zadru

priređuju

Susret s književnikom i prevoditeljem

Silvijem Ferrarijem

sudjeluju

izv. dr. sc. Ana Bukvić, pročelnica Odjela
prof. dr. sc. Nedjeljka Balić Nižić

Miljenko Dujela, redatelj, novinar, putopisac i humanitarac

Silvio Ferrari, talijanski slavist, prevodilac i književnik

Utorak, 24. ožujka 2026., 12:00 sati

Sveučilište u Zadru, Odjel za talijanistiku, IV. kat, dvorana broj 143

Obala kralja Petra Krešimira IV., br. 2, Zadar